(14.9.2024. – 12.10.2024.)
Dominik Višnjić rođen je 2000. godine u Varaždinu gdje je završio Srednju strukovnu školu Varaždin smjera grafički dizajn nakon čega 2024. godine diplomira na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci i postaje magistar likovne pedagogije.
Bavi se umjetničkom grafikom gdje kroz eksperiment istražuje netoksične tehnologije izrade iste. U radu propitkuje identitet i osobnost što se očituje u umjetničkim instalacijama koje nastaju istraživanjem etnologije i antropologije kao spoj suvremene grafike i tradicionalnog rukotvorstva.
Izlagao je na šest samostalnih i desetak skupnih žiriranih izložbi od koji valja spomenuti izložbu GraficaRi u galeriji Kortil u Rijeci gdje osvaja posebnu pohvalu u kategoriji studenta, Zagorski likovni salon u Krapini, Festival performansa u Varaždinu i Hrvatski trijenale grafike u Klovićevim dvorima. Osim toga bavi se organizacijom kulturnih manifestacija u Varaždinu pri udruzi “Hajdina” poput
velike povijesne izložbe “Nošnja se vraća svojemu domu” održane 2023. godine.
Od 2021. godine radi u Galeriji Studentskog kulturnog centra u Rijeci, gdje postaje voditelj početkom 2024. godine, a paralelno radi kao profesor likovne kulture u osnovnoj školi.
“METAKOGNICIJA FALDANJA”
Izložba Metakognicija faldanja produkt je višegodišnjeg istraživanja Dominika Višnjića u mediju grafike. Višnjić, donedavno student na riječkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti, upravo je tamo započeo propitkivati granice grafičkog medija, pomaknuvši ih razvijanjem vlastite inačice kolagrafije. Njegovo istraživanje u ovoj se izložbi materijalizira u šest radova: u instalaciji pod nazivom Tomlja II, u umjetničkim knjigama Falde i Transformacija, u seriji triju manjih grafika pod nazivom Transformacija te u dva triptiha, Metakognicija faldanja I i Metakogniciju faldanja II.
Otiskujući grafike s iste matrice koja se pri svakom sljedećem otiskivanju sve više raspada, izloženi grafički listovi stoje kao njezina jedina i neponovljiva manifestacija. Neponovljivost otiska u ovoj tehnici kontradiktorna je repetitivnoj prirodi grafičkih tehnika, ali podastire Višnjićev koncept u kojem je proces izrade važniji od samoga produkta. Inspiriran vlastitom obiteljskom tradicijom „faldanja“ tkanine, Višnjić origami tehnikama presavija hammer papir u svim smjerovima, potom ga preša, premazuje razvodnjenim drvofixom i lanenim uljem te naposljetku otiskuje.
„Faldanje“ time postaje automatizirani, meditativni postupak, vraćanje tradiciji i radu rukama, koji se gotovo sasvim izgubio u svijetu u kojem su automatizaciju preuzele digitalne drugosti. Rezultat toga, vidljiv na svim radovima na ovoj izložbi, jest pravilni raster rombova postignut presavijanjem papira, kojem prkose organičke forme nastale kao posljedica reakcije (ili ne- reakcije) između lanenog ulja, drvofixa i vode. Šireći medij grafike okretanjem jednostavnosti i tradiciji, Višnjić nam poručuje kako se u suvremenom svijetu otuđenosti i digitalne izoliranosti, gdje se tehnologija čini kao jedina opcija, budućnost još uvijek može graditi ljudskim rukama.
Dora Križnik
