(17.04.2023. – 12.05.2023.)

PAULA BUČAR rođena je 1986. godine u Zagrebu. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu na Nastavničkom odsjeku 2015. godine. Živi i radi u Zaprešiću. Uz dva priznanja Akademije likovnih umjetnosti za uspješan rad tijekom akademske godine izlagala je na nekoliko samostalnih i više skupnih izložbi, između kojih se ističu XI. trijenale hrvatskog kiparstva, 2012. godine te samostalna izložba u Galeriji Matice hrvatske u Zagrebu, 2018. godine. Aktivna je članica Radione – Zagreb makerspace-a u sklopu kojeg aktivno sudjeluje u izlagačkom i edukativnom programu laba. Osmišljava i vodi radionice paper engineering-a u kombinaciji s jednostavnom elektronikom i rasvjetom, bavi se 3D modeliranjem u Blenderu.

KONSTRUKTI
“Oblikovane crne geometrijske strukture u ponavljajućim nizovima nastaju s idejom o tamnoj tvari odnosno obliku materije koja ne emitira, ne apsorbira niti reflektira svjetlost, što je čini nevidljivom za teleskope i druge instrumente. Zamišljena tamna tvar je kao vezivo ili osnovna tvar svemira, a njezina struktura kao niz kristala u raznim nakupinama i kombinacijama. Šiljati konstrukti izrastaju iz ništavila, pojavljuju se, nestaju i opet ponavljaju svoj tijek. Oponašaju vizualne projekcije određenih frekvencija i zamišljenih vibracija koje se kreću tijelom svemira, motivirane pronalaženjem smisla u beskonačnosti te odnosa slučajnog i smislenog.

Borgesova priča opisuje svemir kao beskonačnu i univerzalnu knjižnicu, nazvanu “Babilonska knjižnica”, ona sadrži sve moguće knjige koje se mogu napisati. Knjižnica se sastoji od beskonačnog broja soba u obliku šesterokuta, od kojih svaka sadrži police pune knjiga. Knjige u Babilonskoj knjižnici sastavljene su od konačnog skupa znakova, što znači da iako u knjižnici postoji svaka moguća kombinacija slova i riječi, ne sadrže sve knjige korisne ili smislene informacije. Postoje mnoge knjige koje sadrže samo nasumične nizove slova.

Red i kaos suprotstavljene sile koje su stalno u sukobu, pri čemu red predstavlja stvaranje, stabilnost i sklad, a kaos predstavlja destrukciju, promjenu i nepredvidljivost. Ideja svemira u svim mogućim kombinacijama događaja i okolnosti koje se uvijek ponavljaju sadrži metaforu o vječnom povratku, konceptu prema kojem se sve u svemiru beskrajno ponavlja u kružnom obrascu, uključujući ljudske živote i iskustva. Određeni zakoni i principi koji postavljaju određeni red i strukturu, diktiraju ponašanje materije i energije, ali svemir također pokazuje kaotične i nepredvidive pojave, kao što su ponašanje subatomskih čestica, stvaranje crnih rupa i pojava prirodnih katastrofa. Iz te perspektive, red i kaos nisu suprotstavljene sile, već dva aspekta iste stvarnosti.”