Anđela Zanki – Oaza

(21.10.2024. – 16.11.2024.)

Anđela Zanki (Zadar, 1992.). Diplomirala je slikarstvo na Nastavničkom odsjeku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2018. godine. Dobitnica je Rektorove nagrade 2017. godine za projekt Bojom do zdravlja u Kliničkom bolničkom centru Rebro. Uz pedagoški rad aktivno se bavi umjetničkom djelatnošću. Izlagala je na desetak samostalnih i pedesetak grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Sudjeluje na međunarodnim rezidencijalnim programima i umjetničkim projektima. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu od 2017. godine. Živi i radi u Zagrebu.

“OAZA”

Likovno istraživanje Anđele Zanki, istraživanje je vanjskog i unutarnjeg svijeta. Disolucija vrijednosti koje živimo. Osobno traganje, zaključci i misaone stanke u prostoru i vremenu. Odgovori o smislu i besmislu. Fokusirana na disoluciju kroz globalan pojam društva, pojedinca, slikarstva, umjetnosti.
Postavlja znakove. Jasno. Jednostavno. Poput jednadžbe. Likovnošću propituje opravdanost, svrhu slikarstva, stvaranja, sebe same, odnosa, materijalnog i nematerijalnog svijeta. Propituje apsolutnu istinu kroz oblik, boju, ponavljanje istog na drugačiji način. Za svaku kompoziciju elemenata pronalazi tri odgovora, tri mogućnosti, tri materije, tri duhovne stvarnosti, tri misli. Izražava ih u formatu triptiha. Njezin slikarski rukopis je geometrijska apstrakcija minimalizma. Magija oblika reduciranih priča o tome kako sve nastaje i nestaje. Traga za univerzalnim odgovorima. Zašto smo tu, takvi kakvi jesmo. Zašto stvaramo i kreativno bilježimo svoje misli. Koja je to unutarnja ljepota koja pokreće ovaj svijet. Rastvara ovaj svijet. Anđela uvijek bira svoj put. Ne zanimaju je pomodnost i stilovi koji prolaze u nekom trenutku. Zanima je različitost. Metafizika. Jezik. Simbolika. Istina.
Traganje za apsolutnom istinom, kakvom je ona vidi i može osjetiti. Manje je više. Redukcija na bitno. Misao prenesena u znak. Kreće od crte-plohe. Nizanjem paralelnih linija-ploha propituje paralelne egzistencije ideja, duhovnih, materijalnih i intelektualnih cjelina. Vremenski neograničene stvarnosti. Paralelni svjetovi su isti i različiti. U tek malim koloristički vidljivim pomacima pastelnih tonova i boja ili ipak akromatski ostvarenom ritmu istost se razlikuje. Kao što se sadržajno razlikuje i svako biće od drugoga. Ljepota i sklad su ovdje u savršenom balansu.
Nizanjem paralelnih linijskih polja, traži odgovore sveukupnog univerzalnog postojanja. Polje dovodi u novi odnos. Polje jednostraničnog trokuta. Postavlja nam pitanje balansa, razvoja, mogućnosti stremljenja prema vertikali koja na kraju ponovno može postati ništa ili sve. Kut gledanja, kut promatranja, kut doživljavanja svijeta. Trokut kao simbol, kako ona kaže: svetog trojstva; duha, materije i uma. Njezina vlastita misaona abeceda kojom traži potvrdu univerzalne ljepote.
Oblikom u svojoj čistoći i jasnoći istražuje krhkost i snagu koju i sama posjeduje. Radovi mlade umjetnice, podsvjesni su bunt prema oponašanju stilova koji se prepisuju. Slijedi svoju misao. Svojim, jedinstvenim, senzibilnim nježnim zapisima istovremeno prkosi i stvara, zapisuje nove dimenzije paralelnih svjetova koje živi. Apstraktno. Istinito. Čisto.

Anita Parlov

Theme: Overlay by Kaira