(28.9. -30.10.2025.)

Nevena Živić, rođena 02.02.1990 u Somboru, Republika Srbija. Odrasla u Batini, malom mjestu kraj Dunava. 2009.godine završila Školu za tekstil,dizajn i primijenjene umjetnosti u Osijeku, slikarski dizajner. Magistrirala na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, smjer slikarstvo (pod mentorstvom prof. Antona Vrlića i Berislava Valušeka, “Igra obojanih polja-simbolika boje), 2016.godine. Iste godine polaže dopunsko psihološko-pedagoške predmete na Filozofskom fakultetu u Rijeci. 2019. godine završila Stručno osposobljavanje u Gradskom kazalištu lutaka Rijeka (kreator lutaka, slikar, tehnolog). Do danas realizirala nekoliko samostalnih izložbi te sudjelovala na skupnim izložbama i projektima. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka od 2020 i Kreativne industrije Europe. Radi kao vanjski suradnik restaurator na raznim projektima. Živi i radi u Rijeci ali često boravi i u Baranji. Začetnica projekta Waking up/Buđenje. U zadnjih par godina posvećuje se slikarstvu i likovnom izražavanju te aktivno izlaže.

Nit koja veže
Izložba Nit koja veže Nevene Živić donosi opus u kojem se boja i nit isprepliću u skladnu cjelinu, stvarajući djela na granici apstrakcije i figuracije. Umjetnica polazi od ekspresivnih ploha akrilne boje i uljanih pastela koje prožima vezom, čineći da slika ne bude samo vizualna površina, već i taktilni prostor prožet simbolikom. Nit je ovdje puno više od gradivnog elementa – ona je metafora povezanosti, čvrstoće i kontinuiteta, ali i svojevrsni most između unutarnjih stanja i vanjskog svijeta.
Djela okupljena na ovoj izložbi nose snažne poruke, oblikovane kroz motive biljaka, grana i korijena. U radu Postoji način biljka izlazi iz okvira i širi se u plavetnilo, sugerirajući mogućnost iskoraka čak i kada se granice čine neprobojnima. U Utočištu tamni tonovi stvaraju sigurni prostor, no upravo ga izvanjski prodori svjetlijih boja i izvezenih motiva ispunjavaju životom, podsjećajući da utočište nije zatvorenost, već mjesto snage. Rad Lepršavost je vrlina spaja nepravilne geometrijske oblike s fluidnošću biljnih motiva i valovitih linija, čime afirmira nesavršenost i lakoću kao vrijednosti koje oslobađaju.
Posebno mjesto zauzima triptih Svojim djelima popraviti svijet, u kojem je uvezena rečenica na Brailleovom pismu. Nevidljivi tekst upisuje se u tkivo slike kao znak uključivosti i podsjetnik na jedinstvo vidljivog i nevidljivog. Tanka plava linija, provedena kroz sva tri dijela rada, povezuje fragmente u cjelinu, naglašavajući ideju zajedništva i jednakosti. U djelima poput Unutarnje mudrosti i Ponekad samo prerastemo otvaraju se introspektivni prostori u kojima prirodni motivi i koloristička dinamika postaju odrazi unutarnjih previranja, ali i rasta – od nedaća koje prerastamo do mudrosti koje u nama sazrijevaju. U radu Oda spoznaji boja i nit pretvaraju se u meditativni prostor, u hvalospjev mogućnosti čovjeka da kroz umjetnost pronađe smisao.
Koloristička snaga ovih radova nije samo estetska vrijednost, nego izraz unutarnjih stanja – od smirenja do ushićenja, od traženja utočišta do proboja prema van. Svaka boja nosi emociju, a svaka nit čuva priču. Izložba Nit koja veže stoga nije tek vizualni doživljaj, već i poziv na introspekciju: da prepoznamo vlastite granice, da ih ponekad nadvladamo i da se prisjetimo da ono što nas doista veže nisu zidovi i okviri, nego nit koja povezuje – tiha, ali snažna.
Tina Rajić, mag.hist.art.