(18.9.2022. – 21.10.2022.)

Domagoj Hmura rođen je 27.7.1988. u Slavonskom Brodu.
Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na Nastavničkom odjelu u klasi profesora A. Rašića.
Uživa i djeluje u ritmu grada Zagreba gdje razvija vlastiti likovni opus koristeći se različitim likovnim medijima i glazbenim medijima.
Dugogodišnji je član Prirodno-umjetničke udruge Kružok te aktivno sudjeluje kao tehnička podrška (domar/ tehničar) za programe pop-up galerije Garaža Kamba.
Djeluje kao edukator kreativnih likovnih radionica na području grada Zagreba i u ruralnim dijelovima Hrvatske. Osim likovnih radionica bavi se restauracijom sakralnih objekata na području grada Zagreba jer vjeruje da radnička klasa ipak odlazi u Raj.

Misterium
Kada koračam polako kroz šumu, svako stablo me dočekuje kao prijatelja.
Kada je pogledam bolje u takvim trenucima, svaka šupljina među lišćem i granama uzvraća mi pogled, s pogledom dugim i stasalim vremenima i vjekovima.
Kada hodam šumom brže, grane pucketaju pod đonovima gojzerica, buka se stvara kroz šuštanje. Tada hodamo zajedno, gorostasi i ja.
Kada trčim šumom naizgled bezglavo, zrak ubrzano prolazi kroz moje tijelo. Sva lica koja vidim kroz granje postaju mrlje koje ne mogu razaznati.

Nekada zalutam u šumu s drugim ciljem, mišlju da se izgubim u vatri i dimu. „Na dnu šume iz malena vrela / Kaplje troma voda, i tih grgolj stoji“. Tada susrećem drugu vrstu bića, ona koja nalaze privremeni dom u mraku, kraj vode, kojima Domaći na uši šapuću ideje i spačke, dok im iskre frcaju iz očiju. Oni imaju pjesmu u grlima, obasjani mjesečinom i plamenom.

U svima vidim susret dviju strana iste kovanice, bića visoka i mirna, kojatiho promatraju i vode me, ona okretna i divlja koja me okreću dok i ne postanem sama okretna i divlja.„Ovo pjevam nepoznatoj šumi / Koja je spasila moje tijelo, / Smrekama koje su uspravile moju mladost“, rekla je Vesna Parun. Ovo pjevam svim rogatim bićima koje u noćima izlaze iz vatri.

Marija Kamber