(17.07.2023. – 11.08.2023.)
Alana Kajfež rođena je 21. veljače 1990 godine u Zagrebu. Maturira 2008. godine kao kiparski dizajner u Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomira 2014. godine na kiparskom odsjeku. Izlaže na više samostalnih i skupnih izložbi ( Rovinj, Zagreb, Vinkovci, Lovinac) te je autorica javnih spomenika “San koralja” (Vrsar) , “Jack White” (Zagreb), “Medvjeđi ples” (Lovinac), “ X postaja” (Posedarje). Sudjeluje na više kiparskih i slikarskih radionica (Vrsar, Vinkovci, Našice, Lovinac, Rab, Zadar), te uređenju urbanih vrtova (Zagreb, Samobor, Velika Gorica). Radovi joj se nalaze u privatnim i javnim kolekcijama (Zagreb, Našice, Zadar, Palmižana, Rab, Lovinac, Brčko). Autorica je nagrade “Monok@” za Festival monodrame u Krapinskim Toplicama. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Umjetnica se bavi skulpturom u raznim kiparskim tehnologijama i materijalima,posebice staklenom fuzijom.
“Požuri, uzmi si vremena“
Izložba protuslovnog naslova, „Hurry up, take your time“ iza kojeg se otkriva (ili skriva) paradoksalnost, začudnost i svakako nadrealnost teme koju nam Alana predstavlja. Naslova koji nas poput prave marketinške mamilice vuče da posjetimo izložbu i uvjerimo se u kreativnost vlastitih asocijacija, uvidimo kakva nam je vlastita intuicija i prosudba. Jer paradoksalni pojmovi intrigiraju, potiču na složenije razmišljanje, na pitanja što je istina a što laž, što je realno a što nerealno. Alanin plavi zec uvodi nas u fantastičan svijet koji izmiče logici.
To je svijet nama nepoznat i nestvaran, Alisina „zemlja čudesa“ u koju smo znatiželjom namamljeni upali kroz Alaninu „zečju rupu“. U njoj, zaustavljena u skoku, figura kobaltno plavoga zeca predimenzioniranih ušiju. Asocijacija na Alisinog zeca kojemu se uvijek žuri, a zapravo produkt vlastita autoričina snoviđenja. Naime, autoricu skulpture privlače mitovi i bajke, snovi i njihova simbolika, ali i devijantni produkti ljudskog uma. Njihovu simboliku kao izravnu manifestaciju nesvjesnog uzima kao arhetip, kao pozitivan znak. Sanjati plavoga zeca znači imati snažnu vjeru i moral. On je simbol osobne sreće, plođenja, novoga života, stoga i jedan od vodećih simbola proljeća. U Alane se ne pojavljuje prvi put (modelirala je skulpture općepoznatog mita Zeca s rogovima – Jackalope), no od tada statične gotovo totemske figure, njegova glavna izričajna karakteristika sada je pokret. On potvrđuje, anticipira prostornost i sugerira kretanje, podarujući skulpturi još jednu dimenziju, a to je vrijeme. Ono isto koje nepovratno ističe, koje skulptura inicira, tražeći svoje idealno mjesto u prostoru. Udovi su savršeni simboli tog kretanja, a u recentnoj Alaninoj varijaciji, svjedoče o ljepoti forme, o vrsnosti izvedbe, koja u suptilnim prijelazima živa oblika svjedoči elegantnu lakoću dodatno oživljenu još jednom, u svijetu likovnog govora važnom komponentom – bojom. Ona uz oblik i motiv nosi punoću značenja, odijevajući djelo kontemplirajućom energijom.
Alana u dijalogu, u izložbi koja temom i nazivom spaja suprotnosti, istražuje dvosmislenost i dvoznačnost informacije, pojava, pa i samu sebe, ne prihvaćajući ih kao definiranu zadatost, već kao stanje duha, susret energija koje vibriraju u nekom astralnom prostoru.
Sanda Stanaćev Bajzek
